Histria, časopis Istarskoga povijesnog društva izlazi kao jednosveščani godišnjak. Objavljuje znanstvene i stručne priloge te osvrte i prikaze iz povijesti i povijesti srodnih humanističkih i društvenih znanosti i disciplina. Tekstovi se mogu baviti bilo kojim povijesnim razdobljem s time da se odnose na zavičajnu povijest ili je se u određenoj mjeri dotiču. Mogu biti napisani na hrvatskom, talijanskom, slovenskom ili engleskom jeziku. Uredništvo prihvaća za objavljivanje znanstvene i stručne radove kategorizirane prema propisanim i uvriježenim normama (izvorni znanstveni rad, prethodno priopćenje, pregledni rad, stručni rad), što će se određivati stručnim recenzijama. Autori jamče da rad prihvaćen za objavljivanje nije već tiskan u nekoj drugoj publikaciji. Autori prihvaćaju da rad objavljen u Histriji bude dostupan u elektroničkom obliku na portalu hrvatskih znanstvenih časopisa „Hrčak“ i na mrežnim stranicama Istarskoga povijesnog društva.
Rukopisi se šalju u elektroničnom obliku na e-adresu Uredništva histria@ipd-ssi.hr. Tekstovi mogu biti i duži od jednoga autorskog arka (16 standardnih kartica; jedna kartica s 1800 znakova s prazninama), a iznimno će se prihvaćati duži od dva arka te kraći od jednoga arka. Načelna dužina prikaza knjiga, časopisa i znanstvenih skupova iznosi 3 do 8 kartica.
Rukopis mora biti predan kao wordova datoteka, pisan slogom Times New Roman, s veličinom slova 12 i proredom 1,5. Ne pisati velikim slovima, ni u naslovu i podnaslovima. Riječi ili skupove riječi koje autori žele istaknuti treba pisati kurzivom (ne masnim slovima). U znanstvenom aparatu (podrubnim bilješkama) veličina slova iznosi 10, a prored je jednostruk. Uredništvo pridržava pravo jezične lekture teksta. Rukopisi se autorima mogu vratiti na eventualnu doradu, ako to recenzenti zatraže, i obavezno se vraćaju na autorizaciju nakon lekture i možebitnih uređivačkih zahvata. Recenzije su anonimne i tajne, a recenzenti su istaknuti znanstvenici iz odgovarajućega područja, polja, odnosno grane znanosti. Recenzentima nisu poznata imena autora tekstova.
Obavezni dijelovi rukopisa su naslov rukopisa, izvadak, ključne riječi, tekst članka i sažetak. Rukopis može sadržavati i popis slikovnih priloga, a iznimno (ako je većega opsega) i popis kratica, popis izvora i popis literature. Poželjno je da autori prevedu ili se pobrinu za prijevod sažetaka na druge jezike, u suprotnom će se o tome pobrinuti Uredništvo. Poželjno je i da autori prevedu i ključne riječi, osobito u slučajevima uskostručnoga nazivlja.
Priloge (slike, tablice, grafikone i sl.) mora se prirediti u crno-bijeloj tehnici jednim od uobičajenih načina računalne izrade. U slučaju preuzimanja priloga iz drugoga izvora (tiskane publikacije, arhivsko gradivo i dr.) autor je dužan priskrbiti dopuštenje te snosi odgovornost za njihovo neovlašteno preuzimanje.
Uz ime autora treba navesti njegov akademski naslov, naziv i naslov ustanove u kojoj je namješten (ili privatnu adresu s poštanskim brojem) te osobni naslov elektroničke pošte. Autorima radova pripadaju, osim njihova rada u formatu PDF, po dva primjerka časopisa, a autorima prikaza po jedan primjerak. Uredništvo prima rukopise do 1. studenoga za broj koji izlazi sljedeće godine.
NASLOV rukopisa mora biti naveden na vrhu prve stranice i pisan običnim slovima, bez uređivačkih zahvata.
IZVADAK (sintesi, izvleček, abstract): od 150 do 200 riječi; najavljuje temu članka, navodi namjere, metode i rezultate, ne sadrži komentare i zaključke.
KLJUČNE RIJEČI: od pet do deset riječi.
SAŽETAK (riassunto, povzetek, summary): do 1800 znakova s prazninama; treba sadržavati opći prikaz teme, metodologiju rada, rezultate i zaključak. Ne smije sadržavati ništa čega nema u glavnom tekstu.
TEKST ČLANKA
Citiranje slikovnih priloga u tekstu.
Na slikovne se priloge autor poziva u zagradama u kojima je navedena oznaka slikovnoga priloga i redni broj slike (sl. 1), karte (karta 1), tablice (tab. 1), table (T. 1), kataloške jedinice i sl.
Citiranje literature
Bibliografske se jedinice i komentari navode kao podrubne bilješke.
Pri prvom navođenju navodi se ime i prezime autora, naziv djela kurzivom, godina izdanja djela i stranica (stranice) na koje se autor poziva. Nije potrebno koristiti kraticu „str.“, nego je dovoljno napisati broj stranice (brojeve stranica).
Lujo Margetić, Istra i Kvarner, Rijeka 1996., 99-100.
Naslovi radova u časopisima i zbornicima, naslovi tekstova u novinama i dr. te naslovi poglavlja u knjigama pišu se među navodnicima, a naslovi časopisa, zbornika radova, novina i knjiga kurzivom, nakon čega slijedi godište ili/i broj sveska, godina izdanja (za novine i datum) i broj stranice (brojevi stranica):
Anton Gnirs, „Baudenkmale aus der Zeit der oströmischen Herrschaft auf der Insel Brioni grande“, Jahrbuch für Altertumskunde, V, 1911., 75-97.
Pri navođenju djela dvaju ili triju autora njihova se imena razdvajaju crticom:
Goran Filipi – Barbara Buršić Giudici, Istriotski lingvistički atlas / Atlante linguistico istrioto, Pula 1998., 76.
Ako je knjiga izdana na dva ili tri jezika, navode se svi naslovi razdvojeni kosom crticom.
Pri navođenju djela više od triju autora nije potrebno navoditi sva imena, već samo prvo uz dodatak „i dr.“ (ili „et al.“):
Miroslav Bertoša i dr., Pula: tri tisućljeća mita i stvarnosti, Pula 2005., 98.
Ako se navodi djelo koje ima urednika ili priređivača, njegovo se ime navodi iza naslova, uz oznaku „ur.“, „prir.“, „ed.“, „a cura di“ (ili kako već piše u izvorniku):
Zakopano zlato. Hrvatske usmene pripovijetke, predaje i legende iz Istre, ur. Maja Bošković-Stulli, Istra kroz stoljeća 7/38, Pula – Rijeka 1986., 99.
Pri navođenju djela u časopisu ili monografiji koje je još u tisku piše se napomena „u tisku“ u zagradama.
Pri navođenju radova objavljenih u zbornicima radova iza naziva zbornika navodi se i ime ili imena (do tri) urednika:
Ivan Matejčić, „Renesansni drveni retabl župne crkve u Mutvoranu“, Krnica od prapovijesti do danas, ur. Klara Buršić Matijašić, Rakalj 2006., 193.
Ako zbornik ima više od tri urednika, navodi se ime prvoga uz dodatak „i dr.“ (ili „et al.“):
Darko Dukovski, „Istra XX. stoljeća (1900.-1950.): promjene identitetâ (socijalni i gospodarski uzroci)“, Identitet Istre – ishodišta i perspektive, ur. Marino Manin i dr., Zagreb 2006., 151.
Ako se ista jedinica pojavljuje u idućoj bilješci, dovoljno je napisati:
Isto, 154. (ili: Idem, 154.)
Kada se ista jedinica pojavljuje u idućoj bilješci, a autor se poziva i na istu stranicu, dovoljno je napisati:
Na ist. mj. (ili: Ibidem.)
Pri drugom i svakom sljedećem navođenju istoga djela piše se samo prezime autora, naslov djela i broj stranice (brojevi stranica), tj. ne pišu su se dodatni podatci (mjesto i godina izdanja, naziv i broj časopisa i dr.). Inicijali imena autora pišu se samo u slučaju navođenja više autora istoga prezimena. Dakle, kada se ponovno javlja već prije (ali ne i ako se javlja u prethodnoj bilješci kao jedina referenca) navedena jedinica, piše se:
Margetić, Istra i Kvarner, 101.
Kada se u istoj bilješci navodi više djela, podatci se o njima odvajaju točkom sa zarezom:
Branko Marušić, „Kasnoantički kaštel Novigrad (Istra) u svjetlu arheološke građe“, Diadora, 11, 1989., 299-301; Robert Matijašić, „Modeli i strukture naseljenosti novigradskog područja u rimsko doba“, Novigrad-Cittanova 599-1999., ur. Jerica Ziherl, Novigrad 2002., 24.
Kada se u istoj bilješci navodi više djela istoga autora, pri drugom i svakom sljedećem navođenju umjesto prezimena autora piše se „isti“:
Robert Matijašić, Gospodarstvo antičke Istre, Pula 1998., 101; isti, „Roman Rural Architecture in the Territory of Colonia Iulia Pola“, American Journal of Archaeology, 86, 1, 1982., 59.
Kod ponovnoga navođenja tekstova s podužim naslovom, poželjno je rabiti skraćeni oblik na koji treba u zagradama uputiti pri prvom navođenju:
Prvo navođenje: Darko Dukovski, „Istra XX. stoljeća (1900.-1950.): promjene identitetâ (socijalni i gospodarski uzroci)“ (dalje: „Istra XX. stoljeća“), Identitet Istre – ishodišta i perspektive, ur. Marino Manin i dr., Zagreb 2006., 151.
Drugo navođenje: Dukovski, „Istra XX. stoljeća“, 152.
Ako se citira bilješka, navodi se nakon navoda stranice na kojoj se nalazi, a njezin redni broj naznačuje se kraticom „bilj.“:
Miroslav Bertoša, Etos i etnos zavičaja, Pula – Rijeka 1985., 190, bilj. 29.
Navođenje arhivskih fondova ovisi o stupnju sređenosti fonda ili zbirke. Navodi se naziv arhiva, signatura fonda, naziv fonda ili zbirke, naziv arhivske jedinice, broj dokumenta ili broj stranice (stranica) i raspon godina ili nadnevak (u zagradama):
Državni arhiv u Pazinu, HR-DAPA-436, Kotarski školski inspektorat u Puli, dok. 1185 (22. X. 1817.).
Navođenje mrežnih izvora piše se potpunom mrežnom adresom uz nadnevak zadnje provjere u zagradama.
Popis izvora i literature (iznimno, samo ako je rad većega opsega)
Popis korištenih izvora i literature navodi se na kraju teksta. Najprije se navodi popis izvora, a potom popis literature. Jedinice trebaju biti poredane abecednim redom prema prezimenima autora. Zbornici i knjige koje se ne navode kao djelo jednoga ili više autora uvrštavaju se u popis naslovom. Popis sadrži potpune bibliografske podatke o jedinicama, uključujući i ime izdavača, urednika, naziv serije (ako je knjiga izdana u sastavu neke serije) i dr.
Popis kratica (iznimno, samo ako je rad većega opsega)
U popisu kratica jedinice su također poredane abecednim redom.